Predškolsko vaspitanje i obrazovanje
Djeca predškolskog uzrasta smještena su u tri grupe : prva grupa – djeca sa slušnim oštećenjem, uzrasta od tri godine do polaska u školu; druga grupa – djeca sa ugrađenim kohlearnim imlantatom, koja se pripremaju za uključivanje u redovne vrtiće i škole; treća grupa – djeca sa govorno-jezičkim poremećajem.
Predškolski tretman sa djecom oštećenog sluha i govora se odvija kroz : grupni rad; slušne i govorne vježbe; logopedske vježbe; reedukaciju psihomotorike; fonetsku ritmiku; muzičko-ritmičke stimulacije i vježbe senzorne integracije.
REEDUKACIJA PSIHOMOTORIKE
Reedukacija psihomotorike je metoda koja je usmjerena na razvoj izražajnih sposobnosti djeteta, prije svega onih sposobnosti koje djetetu omogućavaju da ovlada sopstvenim tijelom i samim tim da može da osmisli i organizuje pokret tako da on bude svrsishodan.
Ovaj vid tretmana koristi pokret kao glavno sredstvo, svaka razmjena osjećanja vrši se preko motorne aktivnosti, svaki pokret koji se izvodi se imenuje i time se postiže da psihomotorna aktivnost postane dio svijesti. Vježbe koje se izvode tokom tretmana reedukacije psihomotorike su osmišljene na osnovu procjene razvojnih potreba i prilagođene su uzrastu i ličnosti djeteta. Dijele se na opšte i specifične.
Opšte vježbe su:
- Vježbe poznavanja doživljaja tjelesne cjelovitosti (obnavljaju osnovne podsticaje saznajnog čina koji se baš i zasniva poznavanjem sopstvenog tijela).
- Vježbe imitacije se sprovode na svim uzrastima, na svoj način podstiču kontrolu sopstvenih pokreta u savlađivanju određenih socijalnih veština, držanje tela i ponašanje u socijalnom polju.
- Vježbe ritmike se primenjuju na svim uzrastima na svoj način, dijete obavlja one ritmičke aktivnosti koje zadaje terapeut.
Specifične vježbe su:
- Vježbe orijentacije u vremenu,
- Vježbe orijentacije u prostoru,
- Vježbe gnostičkih sposobnosti (angažovanje svih čula u uočavanju sličnosti i razlika, svrhe i djelovanja stvar, prepoznavanju osjećanja),
- Vježbe praksičkih sposobnosti i vještina pokreta (koordinacija pokreta, držanje tijela u prostoru, serijacija...)
- Vježbe za razvoj školskih vještina čitanja, pisanja i računanja i vježbe govora (spontana upotreba govora i razvoj semantičkog nivoa jezika).
Reedukacija psihomotorike je najprikladniji metod u tretmanu djece sa:
- disharmoničnim razvojem,
- dispraksičnim teškoćama,
- pervazivnim razvojnim poremećajima,
- govorno-jezičkim problemima,
- poremećajima ponašanja.
Krajnji usjpeh tretmana zavisi od vrste i težine smetnji koje dijete ima, kontinuiteta rada na njihovom ublažavanju ili otklanjanju kao i saradnja roditelja u ovom procesu. Tretmani se sprovode individualno i dio su individualnog programa rada sa djetetom.
SENZORNA INTEGRACIJA
Šta je senzorna integracija?
SI je normalan neurološki proces organizovanja čula za svakodnevnu upotrebu.Čula koristimo za preživljavanje, zadovoljavanje potreba, učenje i funkcionisanje bez poteškoća.
Senzorno integrisan mozak prima čulne informacije iz našeg tijela i okoline i interpretira ih u svrsishodne odgovre (adaptivna ponašanja), i taj proces se obično odvija bez poteškoća i svjesnog napora. Bez čulne obrade imali bi smo tek skup sirovih i beznačajnih informacija. Tokom obrade dobijeni podatci se interpretiraju. tako svjetlosni impulsi postanu boje, predmeti i drugi prepoznatljivi prizori. Zvučni talasi postaju riječi, muzika. Podražaji kožnih receptora postaju zagrljaji, milovanja i drugi oblici kontakta.
Šta je senzorna integracija?
Kada mozak i nervi sistem nisu sposobni lako i bez poteškoća integrisati čulno/senzorne informacije.
Disfunkcija SI uzrokuje:
- probleme u učenju, opažanju i ponašanju
- usvajanje tzv.parcijalnih vještina.
Osnovno obilježje poremećaja SI je nedosljedno reagovanje na senzorne informacije. tako dijete koje ima poremećaj SI može biti nedovoljno (hipo) osjetljivo, pretjerano (hiper) osjetljivo ili kombinacija hipo i hiper osjetljivosti. Djeca sa poremećajem SI su često slabo motivisana za aktivno sudjelovanje za isprobavanje novih iskustava ili suočavanje sa novim izazovima.
Znakovi poremećaja senzorne integracije:
- pokrivanje ušiju u kompleksnim situacijama,
- izbjegavanje mirisa, okusa ili tkanina koje djeca iste dobi podnose bez problema,
- preosjetljivost na pokret, dodir, prizor,
- neosjetljivost na zvukove i strah od iznenadnih zvukova,
- distraktibilnost,
- neobično visoka ili niska razina aktivnosti,
- impulsivnost, nedostatak samokontrole,
- nemogućnost opuštanja i umirivanja samog sebe,
- loš „self koncept“,
- socijalne i emocionalne poteškoće,
- zaostajanje u školskim postignućima,
- neprestana potraga za pokretom koji ubrzo umara,
- tjelesna nespretnost ili očita nepažnja
- oklijevanje prilikom hoda po stepenicama,
- poteškoće u prelazu sa jedne aktivnosti na drugu
- pridržavanje za zidove, namještaj, ljude ili predmete u poznatoj okolini,
- zaostajanje u razvoju govora, jezika,
- strah od visina ili od opreme na igralištu koja se okreće,
- nedostatak osjećaja za opasnost.
Cilj terapije SI je pružanje stimulacije usmjerene na određene moždane strukture kako bi im se omogućilo sazrijevanje i normalnije fukcionisanje i na taj način pomaganje mozgu da radi kao integrisana cjelina.
Rezultat dobre SI je uspješna samokontrola, visoka samoprocjena, dobro razvijene motoričke vještine, te mogućnost razvijanja viših nivoa funkcionisanja. Senzorno osvješteno dijete osnaženo je da preuzme odgovornost za sebe, za svoje tijelo i svoje ponašanje.